Wednesday, 30 October 2013

You poison today’s ease, reaching always for tomorrow.

Disclaimer: sve psovke, proste riječi i hejtanje koje ćete pročitati u ovom postu su "umjetničko" izražavanje i produkt su krajnje agresivnog PMSa. Ako vam takvo izražavanje smeta, preporučujem da još detaljnije iščitate post. 

Koji kurac čekamo? Svaki jebeni dan, kad se probudim, razmišljam o nekim događajima koji me čekaju u bližoj ili daljoj budućnosti, opterećujem se sranjima koja će možda doći a možda i neće, ali nema veze, bitno je da se sekiram i izjebem si mozak briganjem o tome. 
Zar je život u čekanju? Neću žvaku, hoću kusur. Neću budućnost, hoću sad i da uživam u tom. Da uživam u svakoj jebenoj minuti, čak i onoj kad tresnem s bicikla, ne zato što je pad let (koje sranje, btw) nego zato što bicikl naučih voziti prije tri mjeseca i jebeno je nenormalno očekivati da ti se padovi ne dešavaju. Ono na šta trebam obratiti pažnju jest hrabrost da sa 26 naučiš voziti fakin bajk i da sam otkako vozim imala dva pada (uključujući i današnji). Anfakinbilivbl optimista. 

Nedostaje mi trčanje. Ima nečeg katarzičnog u osjećaju da ti kapi znoja cure u oči. Bukvalno izbaciš bijes iz sebe. Ono kad misliš da ne možeš dalje, da ćeš zgrahnuti i doživjeti pet srčanih odjednom, kad bi imala pet srca. Kad iz sebe izvučeš zadnji atom snage za još 200 metara, pa onda skontaš da možeš još 200, pa još...100. I kad nakon toga ležiš a svaki mišić i dalje treperi. Nemaš snage da razmišljaš. 
A tuuuu smo dakle! Razmišljanje, raspredanje i analiziranje. Riješiti se toga. Uživati u životu se ne može ako analiziraš svaku sitnicu, i pokušavaš uspostaviti pravila i odrednice za sve. Pusti, brate, stvari idu svojim tokom i ne pokušavaj da ih guraš na silu tamo gdje ne trebaju da idu. I poslušaj onaj osjećaj. Gut feeling. Osjećaj droba. Drobljenja? :D 

I eto. Odlučih da ne čekam. Da uživam u malim trenucima. Da ne analiziram toliko. Već sutra ću sve zaboraviti, znam.

Background sound: 



2 comments:

  1. Stvar ti je savršena podloga postu. I inače je prilično dobra :D

    Inače, slažem se s napisanim i radim na tome - nekad više, nekad manje uspješno.

    Svaka čast na hrabrosti, bajk volim najviše :)

    ReplyDelete
  2. držim fige da u budućnosti savladaš umijeće neopterećivanja s onim što te čeka sutra, meni to slabo ide ;)
    i naravno, što manje padova s pacikle :*

    ReplyDelete

Please do. Sign your (nick)name and help me practise critic-accepting mechanism :)